subota, 28.07.2007.

Tko koga ranjava - godina 2001


Priopćenje za javnost

U Jutarnjem listu 19. 6. 2001. na stranici Politike u rubrici Jutarnja propovijed Živko se Kustić pita: Hoće li Međugorje opstati?

Svoju riječ počinje:

"Kad je već lažni biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim činima toliko ranio slogu među vjernicima…"

- Lažni biskup nije svetogrdnim činima ranio samo "slogu među vjernicima". On je kao ne-katolik ranio Katoličku Crkvu. Kao ne-svećenik, nevaljano miseći, ranio Oca nebeskoga i Sina njegova, Isusa Krista. A kao ne-biskup, dijeleći nevaljane krizme, ranio Duha Svetoga. Ti svetogrdni čini strašno su obeščašćenje svetih osoba, svetih mjesta i svetih stvari. Na to svetogrđe lažnoga su biskupa pozvali franjevci protuzakonito nastanjeni u župi Grudama, od kojih je jedan, inače lažni krizmatelj u Čapljini 1997., nedavno otpušten iz Reda male braće, a ostala trojica od istoga Reda kažnjena zabranom
svećeničkih čina. Trojica svećenika, koji su također otpušteni iz Reda i suspendirani zbog neposluha, pozvala su u Čapljinu lažnoga biskupa da krizma. A drugu dvojicu, protucrkveno nastanjenih na Tepčićima i u Crnču, ovih je dana Generalni ministar Reda također otpustio iz svoje redovničke zajednice.

Propovjednik Jutarnjega lista završava svoju rečenicu:

"zar je pravi biskup baš morao u Međugorju ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja".

- Pravi citat biskupov glasi: "Mislim ono što sam stalno držao, i što sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prošle godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono što Crkva Katolička na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja službeno drži: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentična ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave". Riječi su napisane, da ne bude zabune. Ali propovjednik Jutarnjega lista nepotrebno zbunjen, još nepotrebnije zbunjuje druge.

Zar je Katolička Crkva "na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja" službeno priznala ijedno međugorsko ukazanje, poruku ili objavu kao autentično nadnaravnu? Biskupska konferencija u Zadru, 10. 4. 1991.Izjavljuje da "na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
To znači da nije priznato nijedno ukazanje kao nadnaravno, bez obzira ili se nešto nadnaravno dogodilo ili ne. I zašto se "pravom biskupu" spočitava da ranjava "pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja", kad to biskup nije tako tvrdio, nego svojim riječima ponovio stav BK? Niti je Biskupska konferencija, niti je mostarski biskup uopće spomenuo "Gospina ukazanja".

Katolička javnost očekuje, pogotovo od kvalificirane osobe, da teološki i moralno predoči dubinu zla koje su počinili otpuštenici iz Reda ili kažnjeni u Redu; da predoči posljedice raskola na koji su pošli neki franjevci koji su prošle godine išli u Švicarsku da im starokatolički biskup zaredi jednoga između njih za "tajnoga biskupa", a biskup to odbio; da predoči strahotu kukolja koji je u hercegovačkoj Crkvi posijao ne-katolik, nesvećenik i ne-biskup, zavodeći brojne župljane s pravoga puta vjere, sakramenata i katoličke hijerarhije?

Lažni biskup izjavljuje:(Slobodna Dalmacija, 23. svibnja 2001., str. 9.)
"I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Međugorju". To bi nas u Crkvi moralo učiniti još opreznijima prema "ukazanjima" u Međugorju, koje Katolička Crkva nije službeno proglasila Gospinim svetištem, niti uopće ustvrdila da se tu radi o "nadnaravnim objavama", čak ni nakon uzastopnih 7.300 "ukazanja". Ona zna zašto tako čini! *


Biskupski ordinarijat Mostar

(Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 4.)

/19:32/ ..::nevermind or?::.. /5 lost souls)/

srijeda, 25.07.2007.

Dva zahtjeva


Biskupovo pismo međugorskom župnom upravitelju dr. fra Ivanu Sesaru:

Mostar, 30. studenoga 2000.

Velečasni fra Ivane,

na dopis, od 16. listopada ove godine, Vi ste 21. ovoga mjeseca dostavili na Ordinarijat knjige i brošure koje su izišle u
bilo kakvoj vezi (odgovornosti, pokroviteljstvu, izdanju, nakladi…) toga Župnog ureda, a tiču se "međugorskih događaja". Zahvaljujem na donesenim publikacijama.

Da bi se s obzirom na spomenute pojave sve odvijalo u skladu s crkvenom Izjavom BKJ iz 1991., a koja sadrži glavnu misao da "na temelju dosadašnjeg istraživanja nije moguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", te da se ne bi stvari objavljivale bez crkvene odgovornosti i financijske kontrole toga Župnog ureda i ovoga Biskupskog ordinarijata koji ima punu pastoralnu odgovornost u toj kao i u svim drugim župama ovih biskupija, ovim Vas molim:

1) da se više ne izdaju knjige, brošure i časopisi koji tretiraju međugorsku tematiku: "ukazanja", "poruke", "vidioce" i
slično kao autentične, pod odgovornošću toga Župnog ureda bez znanja i odobrenja ovog Ordinarijata;

2) da se s oltara i u crkvenim prostorima Međugorja ne proglašavaju tzv. "ukazanja" i "poruke" autentičnima, dok
Katolička Crkva stoji na spomenutoj poziciji.
Uvjeren da ćete pastoralno i crkveno odgovorno provesti ovu uputu kako se od Vas traži, spreman sam na svako daljnje objašnjenje i pozdravljam Vas i Vaše suradnike s osobitim poštovanjem…(Vrhbosna, 4/2000., str. 476)

/10:19/ ..::nevermind or?::.. /4 lost souls)/

petak, 13.07.2007.

Na Bezgrešno Srce Marijino

Međugorje, 1. srpnja 2000.

Dragi krizmanici, i svi ostali bogoljubni vjernici!

Jučer smo svečano proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova u našim biskupijama na više mjesta.

Danas Crkva slavi spomendan Bezgrješnoga Srca Marijina. Prije je taj spomendan bio 22. kolovoza (sjećam se sa
zahvalnošću Bogu da sam 1969. izabrao ovaj Gospin spomendan za proslavu Mlade Mise), a ima više godina kako se
slavi sutradan po svetkovini Srca Isusova, jedno uz drugo. I pravo je tako.

Današnji nas spomendan potiče da reknemo nekoliko riječi o Blaženoj Djevici Mariji, koja je bila ispunjena Duhom Svetim, napose o njezinu materinskom srcu.

Sveto Pismo dva puta spominje Marijino majčino srce:

1) Nakon svega što se zbilo i odvilo oko Isusova rođenja, veli sveti Luka: "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje u
prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19).

2) Nakon susreta u Hramu, kad je Isusu bilo 12 godina, opet sv. Luka: "Majka njegova brižno čuvaše sve ove uspomene
u svom srcu" (Lk 2,51).

Jest to jednostavan, majčinski, ljudski postupak i izraz!

Pohranjivaše sa zahvalnošću i prebiraše s ljubavlju sve te događaje u srcu, odnosno čuvaše sve te uspomene u svom
majčinu srcu. I u jednom i u drugom slučaju govori se ne samo o riječima, koje je Gospa čula, jer na izvornom grčkom rhemata znači riječi, vijesti, nauk, događaje, uspomene. Gospa to u svome srcu prebire kao što se prebiru zrnca krunice radosnih otajstava, pohranjuje kao veliko blago, zahvaljuje Bogu i moli ga da joj to sve misaono poveže u glavi i u srcu.

Gospa je sigurno sve to pričala Isusu kad je on odrastao, i od njega je mogla čuti i tijekom svoga i njegova života doživjeti puni i ostvareni smisao svih tih uspomena i događaja.

U evanđeljima nalazimo nekoliko puta da je Gospa progovorila koju riječ, postavila pitanje, izrekla molitvu. Na primjer, u evanđeljima sv. Mateja i sv. Marka uglavnom nema Marijina izravna govora. U evanđeljima sv. Luke i sv. Ivana ima
nekoliko, pet-šest, izravnih njezinih navoda.

1) U Nazaretu, upitala je anđela navjestitelja: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (Lk 1, 34). A kad joj je anđeo na svoj način objasnio kako će to biti, onda je ona

2) pristala i rekla: "Neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1,38). Ovu riječ Gospinu mi kršćani, katolici, svaki dan barem jednom, ako ne tri puta, izgovaramo u molitvi Anđeo Gospodnji ili u Gospinu Pozdravu.

3) Veličajna je njezina molitva, zahvalna pjesma, Magnificat, na liniji starozavjetne majke Ane, od deset redaka: "Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju... Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje…" (Lk 2, 46-56). Taj hvalospjev mi svećenici, redovnici i redovnice obvezatno molimo ili pjevamo svake večeri u svome službenom časoslovu.

Zatim dvije riječi koje je Gospa uputila Isusu:

4) Kad mu je bilo 12 godina, ono u Hramu, kad su ga našli: "Sinko, zašto si nam to učinio? Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili" (Lk 2, 48), što smo danas čitali u Evanđelju.

5) I u početku Isusova javnoga djelovanja, u Kani Galilejskoj na svadbi: "Nemaju vina" (Iv, 2,3). A odmah potom

6) slugama reče: "Što god vam rekne, učinite" (Iv 2,5).

Moguće još koja prilika.

O ovih nekoliko mjesta, gdje Gospa izravno i izričito nešto pita, govori, moli, i o drugim mjestima gdje ona sluša druge, gdje se ona opisuje i prikazuje kao Djevica i Majka, napisane su tone teoloških knjiga, održane bezbrojne marijanske konferencije i rasprave, položeni ozbiljni mariološki magisteriji i doktorati. Iz tih biblijskih riječi niče i naša vjera, naš odnos prema Gospi kao Majci Isusovoj i kao uzornoj vjernici u Boga.

U toj nam je vjeri ona primjer i pomoć. Napose nam je draga ona Marijina riječ da je Božja dobrota nad onima što se njega boje, nad onima koji u sebi imaju dar strahopoštovanja prema Bogu i njegovim zapovijedima. Krizmanici, molite, danas i vazda, osobito za Duhov dar strahopoštovanja!

Kad se to ima u vidu, kad kroz Sveto Pismo upoznaš Gospu kao Djevicu poniznu i šutljivu, kao Majku zabrinutu i
razboritu, koja o svemu tome razmišlja u svome srcu, a veoma malo o tome pripovijeda, onda se čovjek-vjernik može samo začuditi nad pričom kako se ovdje, u Međugorju, već gotovo dvadeset godina - jedna manje - iz dana u dan navodno "ukazuje" i po pet, deset ili petnaest minuta takozvanim "vidiocima" kao da nešto prenosi: ili u obliku takozvanih "poruka" ili u obliku "deset tajna", ne zna se je li točno 10, tj. jesu li kod svakoga čeljadeta iste, ili ih je šest puta više, tj. da je svakomu drugačije.

Znači li to da se to "viđenje" do neki dan, recimo, pojavilo oko 6.940 puta, tj. 19 godina puta 365/6 dana? I da stalno, svaki dan, pripovijeda, a samo se jednom mjesečno oglasi javnom "porukom", zahvaljuje navodnim "vidiocima" što su se odazvali tom pozivu? Tako, velim, dvadesetak godina, i tako se nastavlja daljnjih deset-dvadeset ili koliko već bude
godina.

Službena Crkva, počevši od mjesnih biskupa do Biskupske konferencije, nije u ovom slučaju nikada priznala nijedno "ukazanje" autentičnim. Jasno je izjavila da je nemoguće ustvrditi da se uopće radi o nadnaravnim ukazanjima.

Zato sam mirne duše, odlučno i jasno napisao 14. veljače 1998. mjesnom župniku: "Neka se, dakle, za takva navodna,
takozvana, maštovita i od Katoličke Crkve nikada priznata niti prihvaćena, 'ukazanja' ne stavljaju – 'za privatnu upotrebu'
'vidjelaca' - nikakve službene crkvene prostorije vlasništva Župnog ureda." Župnik je to spremno i poslušno prihvatio.

Stoga, ovdje nedvosmisleno izjavljujem, i to kao mjesni ordinarij biskup, da me nijedno takozvano "ukazanje", nijedna
takozvana "poruka" ne uvjerava da se radi o nadnaravnom ukazanju. Poruke o miru i milosti, o postu i molitvi, o ljubavi i pokori imamo na najslužbeniji način izražene i na biblijskoj i na crkveno-učiteljskoj razini.

A što ćemo s glasovitim "duhovnim plodovima"?

Dragi vjernici, u koju god crkvu uđete i Bogu se s vjerom pomolite, iskreno ispovjedite i pokajete i pobožno pričestite, možete imati duhovnih plodova. Krizmanici primaju sedmerostruki dar Duha Svetoga, ne zato jer su u Međugorju, ili u Mostaru, ili u Rimu, nego zato jer to valjano dijeli zakonit službenik Crkve. Neće nitko pametan i koji u Boga vjeruje reći da u župama po svijetu gdje se sveti sakramenti valjano i zakonito dijele nema duhovnih plodova. Gdje god ima Duha Božjega, ima i duhovnih plodova!

Crkvu Katoličku u njezinu naučavanju i držanju spasonosne istine ne navode ni mnogobrojne ni malobrojne nazočnosti ljudi ili naroda. Ona se drži onoga što je Bog objavio i sam o sebi i o čovjeku, tako i o Mariji, o kojoj čvrstom vjerom
vjerujemo i držimo da je ona bezgrješno začeta, da je ona Majka Božja, tj. po Očevu planu u vremenu, začevši po Duhu Svetom, rodila našega Spasitelja Isusa Krista, Sina Božjega, Drugu Božansku Osobu Presvetoga Trojstva, da je uvijek Djevicom ostala, da je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.

Crkva drži i vjeruje da se Blažena Djevica Marija može ukazati, da se u povijesti ukazivala, i da do danas nema dokaza ni uvjerenja da se ovdje u Međugorju ijednom nadnaravno ukazala.

Mi svi, i vi krizmanici i mi ostali, molimo Blaženu Djevicu Mariju, Isusovu majku i našu duhovnu majku, da nas
ljubavlju svoga Bezgrješnoga Srca zagovora kod Boga, da svojom majčinskom brigom bdije nad nama, nad ovim mjestom, nad našom biskupijom i cijelim svijetom.( Crkva na Kamenu, 8-9/2000., str. 2.)


Ratko Perić
biskup

/13:14/ ..::nevermind or?::.. /2 lost souls)/

četvrtak, 05.07.2007.

Cenakulum bez potvrde i dozvole


Biskupovo pismo Mitchellu S. Ritchieu, predsjedniku udruge "Cenacolo", koja djeluje u Međugorju:

Mostar, 10. svibnja 2000.

Poštovani gospodine Ritchie,

primio sam Vaše pismo od 17. travnja ove godine, koje je s engleskoga jezika na hrvatski preveo inicijalima potpisani
MR, a odnosi se na Vašu udrugu Cenacolo koja boravi i djeluje u Međugorju bez odobrenja i prethodnoga i sadašnjega
dijecezanskoga Biskupa.

Na Vaš zahtjev mogu Vas izvijestiti, po nekom kronološkom redu:

1) da je, na izričito traženje, Ordinarijat 9. ožujka 1995. primio od župnika iz Međugorja fra Ivana Landeke informaciju
da se na terenu župe nalaze neke "redovničke zajednice i kuće", među kojima i "Comunitŕ Cenacolo" s 50 članova;

2) da je generalni vikar ovih biskupija msgr. Luka Pavlović 20. svibnja 1995. izravno pitao udrugu Cenacolo imaju
li njezini članovi ikakvu potvrdu ili dozvolu od prethodnoga dijecezanskoga Biskupa da borave i djeluju u Međugorju;

3) da sam se 19. lipnja 1995. osobno obratio Svetoj Stolici (Kongregaciji za redovništvo) pitajući je kakav je crkveni status tih "redovničkih zajednica" u Međugorju;

4) da je netko nečitljivo potpisan u ime udruge Cenacolo 22. lipnja 1995. Ordinarijatu odgovorio;

5) da je od Kongregacije 14. srpnja 1995. uslijedio odgovor u kojem stoji da Vaša zajednica nije redovnička ustanova dijecezanskoga prava i trebala bi ovisiti o dijecezanskim biskupima koji su je eventualno osnovali kao udrugu vjernika, prepuštajući pri tome mjesnom Biskupu da postupi kako smatra prikladnim, držeći se normi Kodeksa kanonskoga prava;

6) da je spomenuti generalni vikar, 20. travnja 1996. jasno napisao udruzi Cenacolo da ta zajednica nema nikakva
odobrenja ovog Ordinarijata;

Dakle status Vaše zajednice jest: "terapeutska" udruga koja u svome odgovoru ignorira stav mjesnoga biskupa, i što radi na terenu međugorske župe, ne radi u ime Crkve, niti ove biskupije, niti pod "katoličkim" imenom. Tu Vašu zajednicu ni na koji način nisam priznao ni kao "udrugu vjernika". Stoga posve odgovara istini Vaša rečenica "da rad Cenacolo zajednice u Međugorju nije odobren od strane Mostarskog Biskupa".

Ako to Cenacolo sve radi pod inspiracijom razvikanih svakodnevnih međugorskih "ukazanja", mogu Vam reći da
Katolička Crkva ne priznaje nijedno takvo "ukazanje" kao autentično.

Takvim svojim stavom Vaša se zajednica može ubrojiti u jednu od tolikih međugorskih sektaških ili fanatičnih udruga,
koje postoje u samom Međugorju ili izvan njega, mimo odobrenja mjesnoga Ordinarija.

S poštovanjem Vas pozdravlja…

/13:31/ ..::nevermind or?::.. /9 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.