nedjelja, 22.03.2009.

Smiješne i neprikladne stvari pripisane Gospi

Gospa kao “servisna služba” za sve stvari.

U Međugorju su pitali Gospu za svakakve stvari i ona je gotovo uvijek
odgovarala. Fra Tomislav Vlašić pitao je: kada treba biti redovna misa, kada misa za bolesnike, treba li početi s molitvenom grupom?

Odgovor: - Redovna misa u 18 sati neka trajno ostane, Misa za bolesnike u određeni dan koji najbolje odgovara. Neka fra Tomislav počne s molitvenom grupom: Kronika, 6. listopada 1981.

Pitaju za bjelinu koja se pojavljuje na križu na Križevcu, je li nadnaravna, i Gospa to potvrđuje: Drugi dnevnik, 22. listopada 1981.

Kad slaviti misu na Božić: da li u 18 sati ili u pola noći? “U pola noći”, odgovara Gospa: Kronika, 30.listopada 1981.

Kada će slaviti blagdan Kraljice Mira? Gospi je najdraže da to bude 25. lipnja, jer je svijet tada prvi put došao na brdo ukazanja: Kronika, 2. veljače 1982.

Da li osnovati molitvenu zajednicu svećenika, redovnica i civila? - “Molitvene zajednice su potrebne po svim župama”: Kronika, 11. travnja 1982.

Da li početi akciju mirenja među svećenicima? Odgovara:Da!

Da li kupiti potpise protesta za Vegu, Prusinu (neposlušni kapelani) i mostarskog gvardijana fra Vladu Kozinu? Odgovor: Ne!: Kronika, 21. travnja 1982.

Da li su svjetlosni znaci od Boga? Odgovara da su od Boga! “To su Božji znaci, a ne prirodne pojave”: Kronika, 22. travnja 1982.

Da li napisati obećani znak i staviti u kovertu, kako biskup traži? “Gospa je odgovorila: Ne! To sam samo vama povjerila. Reći ćete to kad vam ja reknem”: Kronika, 8. svibnja 1982.

Da li će doći do trećega svjetskog rata? “Neće doći do trećeg svjetskog rata”: Kronika, 12. srpnja 1982. Možemo, dakle, biti sasvim mirni! Ali je jako čudno da ovako važnu stvar - barem što je meni poznato - nitko nije objavio!

Fra Tomislav Vlašić postavio je mnoga pitanja, ali u Kronici, 21. srpnja 1982. donosi samo odgovore. Evo nekih odgovora:
‘’Neka se moli na nakanu duša u čistilištu 7 Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu te vjerovanje.. (...).
Najbolji je post o kruhu i vodi.
Postom i molitvom se mogu zaustaviti ratovi.
Postom i molitvom se mogu zaustaviti prirodni zakoni.
(...) Svi osim bolesnika dužni su postiti”.

Slično je postavio mnoga teološka pitanja (njih 11), 24. i 25. srpnja 1982., ali donosi samo odgovore. Donosimo samo dva, jer će se s teološkim pitanjima pozabaviti neki drugi član Komisije.

Čovjek koji je u životu mnogo zla učinio može izravno u nebo, ako se ispovjedi, skrušeno pokaje i pričesti na kraju života”: Kronika, 24. srpnja 1982.

“Danas mnogo osoba ide u pakao; Bog dopušta svojoj djeci da trpe u paklu, jer su počinili teške grijehe, koje on ne može oprostiti”: Kronika, 25. srpnja 1982. (kurziv N. B.).

Nije baš sigurno da se može jednostavno i direktno odmah u nebo poslije teško grješnoga života, iako se na času smrti pokaje i primi sakramente, a još je manje teološki sigurno da ima grijeha koje Bog ne može oprostiti. Za mene je mnogo
sigurnije da vidioci nisu mogli prenijeti onako precizne teološke odgovore, kako ih je p. Vlašić formulirao u Kronici.

Kad se počelo po župi govoriti da će neki fratri biti premješteni iz Međugorja, Jelena Vasilj i za tu stvar pita Gospu.
“Vi budite mirni. Poglavari imaju vlast, ali oni ne mogu ništa bez Božje volje”: Kronika, 11. lipnja 1983.
“Da li da fratri počnu iskop oko crkve za klima uređaj ili trebaju pitati vlast za to? “Neka ne započinju bez pitanja”, odgovara Gospa.

Postavljeno je pitanje preko vidioca Ivana: “Što želiš da svećenici propovijedaju i govore za devetnicu godišnjice ukazanja?
Neka oni čine što misle da je najbolje. Ipak dobro bi bilo da kroz ove dane podsjete vjernike na događaje koji su se ovdje zbili s mojim dolaskom”: Kronika, 14. lipnja 1983.

Čini se da Gospi nije bilo dovoljno ovo što je rekla, pa, po Jeleni Vasilj, predlaže, dva dana kasnije, devet točno određenih tema za devetnicu godišnjice ukazanja: Kronika, 16. lipnja 83.

Moglo bi se navesti još mnogo sličnih stvari gdje se vidi da se sve želi staviti pod autoritet Gospin, pa i tako trivijalna stvar smiju li fratri početi kopati oko crkve bez dozvole vlasti.
Trebalo je još samo da Gospa odredi što će se svaki dan spremati
za jelo. A i tu je rekla da je najbolje kruh i voda!

/01:10/ ..::nevermind or?::.. /6 lost souls)/

četvrtak, 15.01.2009.

Smiješne i neprikladne stvari pripisane Gospi1

Fantastične stvari kao istinite.

Tri djevojke iz Čitluka na povratku s mise vidjele su da: “Iz svjetlosti je izniknulo
petnaestak drugih likova kao u fratarskoj odjeći”. Vidioci pitaju Gospu za taj slučaj, a ona odgovara ‘’da je to nadnaravno viđenje te da je i ona bila među tim svecima”

: Kronika, 25. listopada 1981.
Anđa Džambo iz Mostara u molitvi vidi trinaest osoba gdje dolaze s istoka, a drugi put šest. Gospa odgovara: “Da, to je pravo viđenje. To su bile duše u čistilištu tvoje bližnje rodbine. Za njih trebaš moliti”

: Kronika, 4. studenoga 1982.
Ovdje ulazi i slučaj s krvavom maramicom. Pričalo se da je neki čovjek vozeći narod, naišao na čovjeka koji je bio sav u krvi. Ovaj je vozaču dao krvavu maramicu da je baci u rijeku. Vozeći dalje naišao je na neku ženu koja je od njega zatražila krvavu maramicu. Vozač joj je pružio svoju maramicu, ali je
ona tražila onu krvavu, a kad ju je njoj dao, žena je rekla: “Da mi je nisi dao, bio bi strašni sud svima”.
Vidioci su pitali Gospu za ovu priču i “Gospa je rekla da je to istina”. Krvavi
je čovjek bio Isus, a ona žena koja je tražila krvavu maramicu bila je glavom sama Gospa

: Prvi dnevnik, 4. rujna 1981.
Naveli smo već prije da je Gospa isto tako potvrdila kao istinitu priču, da se vrata na fra Jozinoj ćeliji u zatvoru otvaraju kad god ih zaključaju (aluzija na okove sv. Petra u tamnici) i kad ga poliju vodom, on je odmah suh

: Prvi dnevnik, 30. kolovoza i 31. kolovoza 1981.
Vidioci: “Također su pitali (za) čudnu pojavu u Lištici u dvjema obiteljima: Gospine su se slike okretale i jedna je djevojčica “vidjela” Gospu. Na upit djece za ovo, Gospa je odgovorila da je istina da se slike okreću - to je Gospa učinila da povjeruju - ali da nije istina da je djevojčica Gospu vidjela”

:Kronika, 15. rujna 1981.
Ovdje nije sasvim jasno kako su se slike mogle okretati. Jer redovito vise pričvršćene na zid!




/09:57/ ..::nevermind or?::.. /22 lost souls)/

petak, 12.12.2008.

Smiješne i neprikladne stvari pripisane Gospi

Ima mnogo stvari u Kronici i Dnevnicima, koje su pomalo čudne, nevjerojatne i ne priliče Gospi. Ovdje ćemo iznijeti samo neke koje su, po mome mišljenju, dosta karakteristične za međugorske događaje.

Neprikladne stvari.

Najprije moramo spomenuti - Kronika 18. kolovoza 1982.), da “Mirjana kaže da u viđenjima sve
nebeske osobe (Isusa, Mariju, anđele) promatra trodimenzionalno, dok zemaljske osobe dvodimenzionalno (fra Jozo,
nekog od vidjelaca”).

Međutim u Kronici i Drugom dnevniku napisano je da je Gospa 19. listopada 1981., dok su neka djeca uz kotao za pečenje
rakije pjevala pjesmu o fra Jozi Zovku, Gospa vidiocima u kući pokazala fra Jozu, koji je tada bio u zatvoru, i dala pozvati izvana djecu koja su pjevala da fra Jozo “vidi kako slave Boga i njega”. Jozo je poljubio djecu, “Gospa je poljubila Marinka (Ivankovića)”, jer je “Marinko dosta žrtvovao” za vjeru. Kako “dvodimenzionalni” fra Jozo može ljubiti djecu? Da li i fra Jozo ima bilokaciju? On pozdravlja fra Zrinka i fra Tomislava.

U Drugom dnevniku, 21. listopada 1981. zabilježeno je da je Vicka s Jakovom i svojom sestrom razgovarala “o Jozi da
nam ga je viditi danas kako se on osjeća i što će s njim biti (bilo je fra Jozi suđenje, primj. N. B.). Kad u tom trenutku naša soba je bila sva u svjetlosti...

Gospa je došla. Prikazala nam je Jozu. Jozo je bio veseo i smijao se na nas. Rekla nam je da se ne bojimo za Jozu on je svetac to sam vam davno rekla”. Gospa fra Jozu proglašava svecem, pa možda zato i može ljubiti djecu, iako je “dvodimenzionalan”.

Napominjem da u Kronici i Dnevnicima na mnogo se mjesta spominje da vidiocima Gospa pokazuje fra Jozu dok je bio u zatvoru. Isto tako i druge vidioce koji se nisu nalazili u Međugorju.

Tako prema Kronici i Drugom dnevniku, 12. studenoga 1981.: “Čim je došla započela je vjerovanje što smo prihvatili.
Kad smo došli do ‘rođen od Marije vazda Djevice’ ona se iz dragosti iz sveg grla nasmijala” (kurziv N. B.).

Prema Trećem dnevniku, od 10. veljače 1982.: “Najdraža je molitva (Gospi, primj. N.B.) Vjerovanje, ali kada ga molimo
onda se Gospa samo smije.”

Na mnogo se mjesta spominje da se Gospa ovako bezrazložno smije, pa i onda kada govori o veoma ozbiljnom “hercegovačkom slučaju” s dvojicom kapelana!

Gospa, prema Kronici i Drugom dnevniku, od 22. studenoga 1981., otkriva “špijune” na ukazanjima. A prema istoj
Kronici i Drugom dnevniku, od 7. prosinca 1981., ona susreće na putu Vicku i Jakova prema Jakovljevoj kući i kaže im da
požure, jer je “ona već u kući. Zasmijala se na nas i otišla kao jedan oblak”; a kad su došli do vrata, “ona je već bila u kući”.


Kronika i Drugi dnevnik, 8. prosinca 1981.: “Ispod Gospinih nogu se ocrtavala neka velika tama kao dim i pepeo. Gospa
je lebdila a tama i dim se oko nje širio”.

Drugi dnevnik, Kronika ukazanja, od 26. listopada i 29. studenoga 1981. i u rukopisu Prvoga dnevnika na tri mjesta
Gospa započinje pjevati, pa i pjesmu “Kraljice svete krunice”.

Gospa, prema Kronici, od 7. siječnja i 11. travnja 1983. i 4. lipnja 1983., vidiocima priča svoj životopis. “Priča im i gledaju
je u njenom razvoju”, i to u nastavcima kao na filmu.

To čini svakome napose i, kako se čini, nekima u “skraćenom izdanju”, jer je Jakovu završila pričanje 11. travnja 1983.,
Ivanki 22. svibnja 1983., Vicki negdje u 1985. godini. Gospa se pojavljuje na koru u crkvi “gleda narod i smije se”,

kako je zapisano u Trećem dnevniku, 24. veljače 1982.; “drži ruke raširene i lebdi s jednog mjesta na drugo”, Treći dnevnik,
7. ožujka 1982., a, opet prema Trećem dnevniku, 12. ožujka 1982., u nekoj kući za vrijeme ukazanja počinje pjevati “Kriste,
u tvoje ime”, ali ne ispočetka nego onu strofu do koje je zadnji put došla, a “mi smo za njom, a ona sve okolo nas kruži
po onoj sali i stavlja ruku na našu glavu” (kurziv N. B.).

Vicka priča kako su imali viđenje 30. lipnja I981. u Cernu, susjednom mjestu udaljenom od brda ukazanja nekoliko kilometara:
‘’Mi smo otale vidjeli Podbrdo i narod na njemu. A kada smo mi počeli moliti, nad narodom se ukazao neki svijetli
oblak, ali odmah se vidilo da je to Gospa. Mi smo je brzo jasno vidili. Plovi po zraku... Haljine se na njoj nišu. Plovi, plovi pravo k nama. To je nešto divno bilo.” (...) A odlazila je “Isto kô kad je i dolazila. (...) Opet je polako plovila prema Podbrdu. Spustila se nad oni narod što gori čeka i nestala”.


Ivan kaže da se Gospa, kad dolazi, pretvori u pticu i tako se spusti ili moderno rečeno “aterira”.

Ovo već ulazi u suvremenu fantastiku svemirskih brodova, nasuprot onomu što tvrdi abbé Laurentin, da Gospa ne
dolazi iz svemira kao neki svemirski brod.

Vicka svojom rukom bilježi 14. ožujka 1982. u svoj Treći dnevnik da je u 6 sati i 15 minuta ujutro pogledala na Križevac “i odjednom sam ugledala Gospu isto kao preda mnom stoji i obilazi oko križa i to lebdeći u zraku, jednu je ruku držala naslonjenu na križ“. To je bilo zimsko jutro kad se još nije bilo sasvim ni razdanilo, a udaljenost je bila možda 1 i pol do 2 km.

Kakva smisla ima to rano jutarnje Gospino “lebdeće” obilaženje oko križa?

/12:03/ ..::nevermind or?::.. /30 lost souls)/

srijeda, 19.11.2008.

Gospa propagira događaje u Međugorju


Zapanjuje činjenica da sama Gospa daje upute da se propagiraju događaji u Međugorju. Hvali one koji propagiraju
Međugorje i kaže:

Kronika, 26. rujna 1982.: “Na pravom su putu. Nek samo ustraju!”

Poručuje mladima koji se spremaju na hodočašće na Široki Brijeg

Kronika, 29. srpnja 1983.: “Želim da cijelim putem molite i slavite Boga. Tamo ćete se susresti s mladima. Govorite im o porukama koje sam izrekla. Nemojte se stidjeti”. Isto tako poručuje o. E. Tardifu, i njegovoj družini

Kronika, 24. kolovoza 1983.: “Neka proklamiraju moje poruke cijelom svijetu. Neka u centru njihova nastojanja bude Isus,
Isus”.

Radi se o patru Tardifu, koji je po prilici mjesec dana prije ukazanja u Međugorju, rekao u Rimu p. Tomislavu Vlašiću na sastanku karizmatičnih lidera: “Ne bojte se, poslat ću vam moju Majku”.

Na upit dvojice svećenika iz Liverpoola – Kronika, 29. rujna 1983.: Što nam je činiti? - odgovara: “Propovijedajte poruke;
govorite o događajima u Međugorju.”

Isto tako - prema Laurentinu - gosp. M. D. Lhoustau pitao je vidjelicu Mariju preko jednoga beogradskog franjevca:

“Kakvu poruku imate za naše svećenike?”

“Dan kasnije primili smo ovaj odgovor: Blažena je Djevica rekla: ‘Učinite da svećenici čitaju knjigu abbéa Laurentina i da je šire’“.
Iako abbé Laurentin kaže da uza sve poštovanje prema Mariji i ukazanjima, ne vjeruje da si ima pravo tom porukom služiti kao potvrdom autentičnosti njegova rada, u kontroverziji s biskupom, ipak je zanimljivo što on to spominje. Ne
vidi se da on u takvu poruku ne vjeruje!

Posebno su oštre Gospine poruke biskupu da mora povjerovati u međugorske događaje:

“Mnogo je opasno ako se ne povjeruje. Zadnje ukazanje, zadnje poruke! To je najgore, ako ne povjeruje! Teško će biti;
i narod i biskupe može odvratiti da povjeruju...

Ne, ako hoće da povjeruje; on mora povjerovati! (...) Jer sotona hoće da ga svlada. I ja se borim protiv nje. (...) Želim
da se posti za njega, da mu Bog povrati Duha Svetoga”.

‘’Reci O. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno. (...) Šaljem
mu posljednju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga Sina Isusa. Ako ne ostvari ovo što mu
poručujem znači da nije pronašao put moga Sina Isusa”.

Ona ustraje u svojim porukama biskupu. Čak se i “ponizuje” nazivajući biskupa ocem: “Oče, ja sam tu u Međugorju.
Izabrala sam svoje vjesnike da preko njih širim svijetu radosnu vijest... Oče, nemojte progoniti moje svećenike, glasnike
Božje riječi, ako već u moj dolazak ne vjerujete... Oče dragi, poslušajte moje riječi i zauzmite stav”.

Pitali su Gospu što ima poručiti Svetom Ocu Papi, Kronika, 16. rujna 1983., a ona je rekla: “Ja sam u svim svojim
porukama poručivala svima, a napose Sv. Ocu da širi i propovijeda poruke koje sam ja dobila da prenesem od mog Sina.
I ovdje u Međugorju želim reći za Papu riječ sa kojom sam došla, to je MIR da širi svugdje. I posebna poruka za nj da
narod kršćanski spaja svojom riječju i propovijedanjem”.

To je samo jedna od mnogih poruka Svetom Ocu, a sve skupa samo mali isječak od cijele autopropagande Gospine
u Međugorju. Meni se ne čini da je ovo u sukladnosti s poniznom Djevicom iz Nazareta!

Gospi je, prema Kronici, 3. lipnja 1983., postavljeno pitanje:

- Fra Tomislav je naumio pozvati župu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove događaje priznala nadnaravnima.
Smatra da je to obaveza župe: izmoliti taj dar. Da li je na pravom putu? Odgovor: - „Na pravom je putu. Neka župa moli
za taj dar”.

Nameće se pitanje: ako je toliko sudbonosno za svijet ukazanje Gospino u Međugorju, zašto je “ona” zabranila vidiocima
da napišu i stave u kovertu koji je znak, što ga je obećala, da bi se mogla utvrditi autentičnost njezinih poruka?

Čemu one “strašne” i prijeteće poruke biskupu, ako postoji drugi i lakši put da ga uvjeri u svoju prisutnost u Međugorju?


/12:15/ ..::nevermind or?::.. /3 lost souls)/

petak, 07.11.2008.

Inflacija ukazanja


Ušli smo već u šestu godinu “Gospinih ukazanja” u Međugorju.

Ako uočimo komu se sve Gospa ukazuje i koliko puta dnevno, čini se da je sasvim “napustila” nebo, pa i prekovremeno “radi” u Međugorju i okolini.

Kronika, 18. ožujka 1982.:
Vicka ju je vidjela tijekom dana na Križevcu šest puta -

Kronika, 18. studenoga 1981.:
“Toga poslijepodneva tri put se ukazala Vicki i Jakovu. Jednom je molila Očenaš, Slava Ocu i vjerovanje... U drugom viđenju Vicki je pokazala njenog oca u Njemačkoj, bio je sretan i veseo... Treći put im se ukazala na putu prema Jakovljevoj kući”.

Mnogo se puta ukazivala po tri puta:
Kronika, 18. studenoga 1981.; Drugi dnevnik: 7. studenoga i 5. prosinca 1981.

Ivanka kaže da su u početku imali i do desetak ukazanja na dan. “Sada, ako dođe neka žurna potreba, kad je mi molimo, Ona dođe”.

Kronika, 6. srpnja 1982.:
Ivan, koji je imao sasvim podređenu ulogu u zajedničkim ukazanjima, jer je bio kao nijemi gledalac bez “znaka” života, već nešto prije 6. srpnja 1982. sa svojom grupom ima utorkom i petkom viđenja na brdu.
To biva nakon zajedničkoga ukazanja poslije 22 sata, noću! S toga “svog” brda Ivan donosi “Gospine” poruke biskupu koje nisu nimalo nježne.

Vicka - prema fra Slavku Barbariću - ima također “dodatna” viđenja. “Ona naime tvrdi da ima partikularna viđenja ponedjeljkom, srijedom i petkom navečer te da s Ivanovom grupom ide kad može”.

Vlašić kaže da vidioci, kad su sami, imaju duža viđenja.
Kronika, 8. prosinca 1982.:
“Jedino Marija ima kratka... Naime ona kad nije ovamo sudjeluje na misi u Mostaru. Redovito joj se Gospa ukaže i nasmiješi se, ali za vrijeme mise ne govori ništa. Gospa samo sudjeluje u misi”.Marija je slušala misu i u katedrali u Mostaru. Rekla mi je jedna osoba koja poslužuje u katedralnoj župi, da, kad bi je
god upitali da li se Gospa ukazala ovdje ili ondje u crkvi, ona bi potvrdila da je ondje gdje oni reknu.

Ne zaboravimo da se Gospa ukazuje na svakom mjestu gdje se vidioci nađu za vrijeme ukazanja: u kući, u crkvi, u vlaku, autu, Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru itd. I to istovremeno se ukazuje svima gdje god se nalaze.Prema izjavi Vicke, preda mnom njoj se ukazuje i kad u komu padne.

Na upit da li se pokazuje na Križevcu odgovara - Kronika, 31. prosinca 1981.: “Istina je ono što svijet gleda. Skoro svaki dan padam pod križem”.
Jednom na povratku iz Dubrovnika kamo je vidioce odveo fra Tomislav Vlašić, na povratku im se pokvarila kola i nisu mogli stići na vrijeme u Međugorje: “I dok su se djeca u automobilu molila, u 17,50h Gospa im se ukazala”.


Treba napomenuti da u Hercegovini ima još nekoliko grupa vidjelaca koji tvrde da se i njima ukazuje Gospa. Tako na upit djece iz Međugorja – Kronika, 22. siječnja 1982. - “Da li je pojava (ukazanje u Izbičnu) od Boga ili đavla?”, Gospa odgovara: “Božje davanje!”

A kada su vidioci iz Izbična tvrdili da im je Gospa rekla da se moraju sastati s vidiocima iz Međugorja i ovi pitali Gospu je li to istina – Kronika, 21. siječnja 1982.:
“Gospa se na taj upit nasmijala i rekla da ova djeca s onom (iz Izbična, primj.
m.) ne trebaju imati nikakve susrete”.

Ako uzmemo u obzir da takva ukazanja koji put traju samo 20-tak sekunda, s pravom se postavlja pitanje: kakva smisla sve to ima?
Zar ovakva “inflacija” ukazanja ne devalvira samu Blaženu Djevicu Mariju i njezina ukazanja? Što ima smisla da preko mise se samo nasmiješi Mariji i sluša Misu?


/01:02/ ..::nevermind or?::.. /5 lost souls)/

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.